Ima ih koji pisu pjesme

Povratak u Krajinu


Daleko od svega sto je davna proslost
ni tugu cesto ne osecam vise.
Samo, naidju trenuci kad se uzdise
plakati bi se moglo bez prestanka,
ali razum, ako ga i ima vise,
osecajima preci put.

Ko sam i kuda sam posla?
Ima li ovo lutanje smisla?
Kome pripadam i gde ce mi kraj biti?
Tuga ponovo,
glas i oci pokazuju osecanja
koja bih htela sakriti.

Stranac do kraja zivota
teska, ko` smrt osuda
donesena bez mog znanja.
Nicemu se ne nadam,
jer, nada za nesto bolje
nije ni postojala.

Snaga posustaje, tijelo slabo
borbu nastavlja,
jer,moooora se!
Dusa umorana od snalazena
i "dobrog zivota"luta u snovima mojim
ne bi li nasla mjesto za sebe.

Ponovo sam tamo gdje pripadam.
Zivot se nastavlja, jer,
zivot se onde ni prekinuo nije.
Sa istoka izlazi sunce, zimi zori kasno.
Ulazim u komsijske kuce
u kojima ranije bila nisam.

Stvarnost su prazna lica nepoznatih ljudi.
Ko izgubljena ovca
lutam divljinom.
Trazim smisao u besmislenom.
Svet oko mene izgubljen je,a ja,
ja se gubim sve dublje.

Tijelo mi umorno, cesto,
Od tuge bolesno, ali
ja nastavljam zapocetim putem.
Moja dusa luta,
nesvesno, bezeci u zavicaj,
jer i smrt tamo ima smisla .


Jabuka